Pa mozda je i to ljepo na neki nacin,jer ko zna kad cu ga opet srest i tko zna gdje?gdje god bilo i kad god bilo bit cu sretan,mozda sutra mozda za deset godina,nije bitno,bitno je da ga imam u glavi u ljepom sjecanju i necu nikad zaboravit ljude iz japana (koji su uvjek veseli i puni razumjevanja u bilo koje doba dana i noci u slucaju problema) i posadu i ljepa vremena koje sam tamo proveo.
hvala na potpori.
ustvari svaki brod ima dusu a dusu broda cine ljudi.njih bi volio ponovo srest,i tako svaki brod prica ide iz pocetka.ali kao sta ti kazes nista nije slucajno.
a brodovi su kao i ljudi,radjaju se (u brodogradilistu),zive (plove po cijelom svijetu) i umiru (u rezalistu).